Na Odjelu za ekonomiju, u petak, 16. svibnja 2025., u večernjim satima održana je zanimljiva radionica - tribina naziva ‘Moja karijera od početka do kraja’, u suradnji našeg Odjela za ekonomiju i zadarske Udruge umirovljenika ‘3. dob’. Na Tribini su govorili članovi Udruge Goranka Štrmelj, Branka Radman, Milenka Bukvić, Ljiljana Klarin i Marko Mijić, a tribinu je zanimljivo i dinamično moderirao Šenol Selimović.

Pročelnik Odjela za ekonomiju, doc. dr. sc. Jurica Bosna kratko je pozdravio nazočne, kojih se okupio veliki broj - prije svega članova Udruge, nešto manje studenata i nekolicina profesora s Odjela. Isto tako, nazočne je pozdravio Marko Mijić, predsjednik Udruge, koji je ujedno i kratko predstavio rad i djelovanje Udruge.

Govornici su, redom, pripovijedali o svom uspjehu i karijeri u bankarstvu (od Tvornice duhana do uspješne menadžerice u banci), zatim na poslu pročelnice Odjela za prosvjetu i kulturu Grada Zadra (jedina žena tada na rukovodećim poslovima u Gradu), o poslovima u školi (‘meštrovica iz Preka’) u kombinaciji s poslovima i turizmu, o karijeri i poslu liječnice opće medicine u malom mjestu i tada vrlo teškim uvjetima rada u zdravstvu, te konačno o karijernom putu na ‘praktičkim svim bitnim poslovima’ u turizmu.

O detaljima Tribine uz atraktivne fotografije tog jedinstvenog susreta možete saznati na:

https://www.antenazadar.hr/clanak/2025/05/susret-generacija-zadarski-umirovljenici-porucili-studentima-uspjeh-ne-znaci-biti-uvijek-najbolji/

Posjetivši ovaj zanimljiv susret starije i mlade generacije ne može se oteti dojmu kako se radi o hvalevrijednoj i zanimljivoj inicijativi. Prije svega, na taj način se Odjel za ekonomiju, a i samo naše Sveučilište u većoj mjeri otvara zajednici i djeluje za zajednicu. Nešto što je - budimo realni - na ovakav način moguće postići samo na malim, ‘butik’ odjelima i sveučilištima kao što je naše. No ono što je tu vjerojatno najvažnije je prilika da se mladi, u našem slučaju studenti, upoznaju s dragocjenim, često skrivenim i nepoznatim iskustvima života koje ne pišu ni u jednoj knjizi, nema ih ni u jednom udžbeniku, a ponajmanje o tome zna ‘naša sveznajuća AI’.

Bilo je zanimljivo i poučno slušati životne priče govornika koji su na Tribini nesebično podijelili svoje lijepe, ali često i teške, mukotrpne trenutke i razdoblja izgradnje svojih iznimnih karijera, a taj put kod ni jednog govornika nije bio nimalo lak. Naši gosti umirovljenici govorili su i o privatnim, pa i bolnim detaljima svog života, ali su i dotakli neke teme koje su pripadale nekim bivšim groznim vremenima na ovim prostorima kada je u bivšoj državi “partija prije zaposlenja provjeravala obitelj zaposlenika”.

Pet različitih priča - pet različitih putova. No sve njih povezuje jedno - iznimna upornost, nepokolebljivost, neposustajanje ni u jednom trenutku, i nevjerojatna ustrajnost, vjera i nada da će biti bolje. I bilo je! - Zapanjujuće je koliko su svih petero govornika dokazali upravo to - da su njihovi predivni karijerni životi i putevi vodili doslovno ‘od trnja do zvijezda’.

Ogromna pouka za sve studente, ali i nas ostale koji smo nazočili Susretu - nikad, nikad, nikad ne posustati i ići samo prema naprijed. Govornici su nam doista odgovorili na pitanje kako izgraditi bogati, sadržajni poslovni život te ga uspješno uskladiti s privatnim obavezama. No zadnje, ali ne i najmanje važno - svi su govornici tijekom svojih teških životnih putova do uspješne karijere bili i ostali - skromni, pa čak i samozatajni. Pažljivijim osluškivanjem moglo se uočiti ono što je svima njima zajedničko - da svoje puteve nikako nisu ostvarivali ‘guranjem’ u prvi plan, na račun drugoga, agresivnim pristupom, arogancijom ili ičem sličnim. Bili su to, i ostali, samozatajni, skromni ali vrijedni ljudi, koji su polako, skupljajući iskustva na različitim poslovima u i izvan svoje struke, tkali platno svog uspjeha koji je svima njima - i došao. Danas su to uspješni ljudi s ispunjenim životom, koliko smo uspjeli vidjeti i čuti i u krasnoj životnoj formi, koji svoje umirovljeničke dane danas provode obiteljski te uz druženja i različite hobije i razonodu, na čemu smo im mogli samo pozavidjeti. I to i je najbolja nagrada i način kako doživjeti dobru i zdravu ‘zlatnu dob’ - ako postanemo i ostanemo skromni, radišni, čestiti ljudi, ali i - nadasve - poštujući i uvažavajući druge, svoje bližnje, te vjerujući u svoj uspjeh koji na taj način - uvijek dođe.

To i je bila pouka naših dragih umirovljenika iz čijih se lica može iščitati ‘film njihovih života’, ali koji ih  ničim nije oštetio već - naprotiv - kako je netko mudar nekad rekao (Velasquez?) - Ožiljci su lijepi. Oni nas tešu, i ’klešu’ i pretvaraju nas u (bolje) ljude.

Nakon govora uslijedila su pitanja nazočnih, prije svega naših studenata, koji su vrlo pažljivo i uz puno poštovanja pratili izlaganja svojih sugrađana umirovljenika. Potom se druženje nastavilo u holu Odjela, uz mali domjenak, gdje su u neformalnijoj atmosferi studenti rado još dodatno popričali s našim gostima.

Bravo pročelniku na inicijativi i bravo zadarskoj Udruzi umirovljenika “3. dob”! Što više takvih susreta i tako - makar na kratko - maknuti naše mlade, pa tako i naše studente od računala, pametnih telefona i drugih ekrana. ‘Ekran’ koji su naši studenti na susretu s umirovljenicima imali prilike vidjeti, čuti i sresti, slušati životne priče i bogata životna iskustva od ljudi koji su ih uspješno proživjeli i još uvijek ih uspješno žive, nešto je neprocjenjivo i nešto što im nitko drugi ne može dati. Ne samo da su nama poznati efekti ‘krivulje iskustva’ kao dio gradiva menadžmenta koje naši studenti uče - troškovna efikasnost, povećavana učinkovitost i drugi pozitivni efekti ‘ikustva kao resursa’, nego - baš doslovno - iskustvo se ne može nadomjestiti ama baš ničim drugim. A ovdje smo naučili još jedan učinak ‘krivulje iskustva’ - lekciju o tome kako biti čestit, pošten i radišan, ustrajan čovjek. Primjeri života kakvih ljudi, primjerice u medijima, rijetko čujemo - jer tamo se našim mladima najčešće predstavljalju neki sasvim drugi životni modeli kao ‘uspješni modeli’ života i uspjeha. No oni to nisu. Uspjeh je baš to što smo na Tribini čuli.

Hvala Udruzi ‘3. dob’, posebno govornicima s Tribine. Hvala im u ime iskustva, u ime uspjeha, i u ime naših studenata (i nas samih). Koji smo toga dana puno toga naučili, a ništa iz knjiga, i ništa iz pametnih telefona. Očito postoji netko (i nešto) pametniji od njih (telefona). I od njih treba učiti - pravu, životnu školu.

Pripremila: Aleksandra Krajnović

Uredila: Monika Hordov

Fotografije: studenti Odjela za ekonomiju